Natalija Škrinjar

Cijeli život se borim s kilama, jer sam od ranog djetinjstva bila bucka. Moj najveći porok je slatko i ne volim fizičke aktivnosti bilo kakve vrste. Od kad znam za sebe stalno gubim i dobivam kilograme, to je moje „normalno“ stanje da sam stalno na nekim dijetama.

Zadnje debljanje je došlo od stresa i 12-satnog sjedenja za kompjuterom i rastrčavanja na sve strane, da svima oko sebe budem sve, dok sam sebi samoj bila najmanje. I još uz sve to sam počela ulaziti u klimakterij i tijelo mi se počelo pretvarati u babsko, tako da sam bez problema uspjela navući na sebe 10 kg viška, što me dovelo do toga da je i tijelo počelo stalno nešto štekati i otkazivati poslušnost. Iskušavala sam raznorazne dijete i uspjela skinuti 2-3 kg koje bih vrlo brzo povratila. S obzirom da ove godine punim 50 godina, ideja da ću u 50-te ući kao babuskara mi je bila prestrašna.

I onda sam odlučila – moram nešto poduzeti do 50. rođendana, jer nisam baba i ne želim to biti barem još neko vrijeme. I čim su se napokon stvorili uvjeti da se mogu posvetiti malo sebi za promjenu, javila sam se Heleni da stižem u Lineu. Odmah sam rekla da želim do 50-tog rođendana imati 60 kg (tada sam imala 67 kg) i upisala sam 5-mjesečni program. I početak mi je bio prestrašan.

Vježbe su mi bile preteške, sauna prevruća, sve mi je išlo na živce, toliko da sam pukla i odustala. Ali me Helena uspješno nagovorila da se vratim nazad. Najviše muke sam mučila s prehranom, jer sam do tada jela jedan ili dva obroka dnevno u kojima bih natrpala u sebe sve i svašta. A sada sam morala jesti pet obroka dnevno i to mi je bilo toliko naporno da sam si morala postaviti alarme da me podsjećaju kad moram jesti. I koliko god da sam jela, bila sam gladna. Moj mozak nikako nije mogao registrirati sitost.

U prva 2 mjeseca uspješno sam skinula 5 kg i priviknula se na drukčiji način prehrane. S obzirom da nisam neka kuharica uglavnom sam gledala kako da što manje vremena provodim oko štednjaka, pa sam zaključila da su salate idealno rješenje za mene i počela sam kemijati sa svježim povrćem i to me toliko oduševilo da mi je to sad najdraže jelo. Odmah na početku sam si kupila neku čokoladu i držala je u pričuvi ako nastupi kriza za slatkim, ali u 5 mjeseci nisam ju ni pogledala, čak sam zaboravila na nju.

Zadnja 2 kg su najteže otišla – svaki sam skidala mjesec dana. Do željenih 60 kg sam stigla mjesec dana prije roka i onda se desilo čudo – iako sam jela i nikada nisam bila gladna, vaga je krenula put dolje i čak sam u jednom trenutku došla i do 58.5 kg. Čak mi je i vježbanje postalo podnošljivo. I tako sam nakon 40 odlazaka u Lineu i 152 dana vođenja dnevnika prehrane skinula 7.5 kg i 68 cm svih viškova. Iako mi svi govore da sam sada „premršava“ ja to nažalost ne mogu percipirati, jer ću ja sebe uvijek doživljavati „debelom“. Ali sam presretna što sam dobila svoj struk natrag, jer sam bila uvjerena da sam ga zauvijek izgubila.

Presretna sam što se kao malo dijete veselim ljetu i svim onim suknjicama i haljinicama koje ću opet nositi, a mislila sam da ih više nikada neću uspjeti navući na sebe i čuvala sam ih kao uspomenu na dane kad sam bila „vitka“. Veselim se što imam puno više energije i motivacije. Veselim se što se više ne osjećam kao baba. Veselim se 50-tim godinama. Odlazak u Lineu je bio moj rođendanski poklon meni i definitivno preporučujem svima da si poklone tako nešto barem jednom u životu.

I veliko hvala curkama u Linei što su trpile sva moja kukanja i prigovaranja svih ovih mjeseci, a posebno hvala Heleni što me naganjala bičem i nije mi dopustila da odustanem!